Povijest
 Na dan Svete Lucije 1900.godine u zaseoku Razdrto, kotar Klanjec, rodio se zagorski meštar od trgovine i nekretnina Stjepan Kroflin po kojem je naša tvrtka dobila ime.
Kao najstariji sin oca Alojza, imao
je od koga učiti se životnom zanatu: kupi, investiraj, stvori novu vrijednost, prodaj i budi racionalan u
poslu i životu.
Familija se već 1905.godine seli u Risvicu, susjedno selo do Kumrovca i na kupljenom
zemljištu otac Alojz gradi obiteljsku kuću, gospodarske objekte i bazene za štavljenje kože. Posao sa si-
rovim kožama se razvija i proizvodnja dostiže maksimalne kapacitete.
Sin Stjepan, mlađahni Zagorec s
"nosom" za unosne poslove, preuzima kožaru kao sirovinsku bazu za vlastitu proizvodnju kožnih cipela,
gospodarskih i vojnih čizama, remenja, torbi itd. Zbog vojno-ekonomskih okolnosti tog vremena i taj posao cvjeta i ostvaruju se iznadprosječne zarade.
Hrvatsko zagorje mu postaje preusko tržište i želi biti u
središtu poslovnih zbivanja, a to je Zagreb. Rasprodaje dio imovine u Zagorju, ostavlja si tamo novokupljene vinograde i nekoliko zemljišta i 1939. godine seli sa svojom familijom (supruga i troje djece) u Zagreb gdje se bavi, prije i za vrijeme 2.svjetskog rata, prijevozom cigle, odnosno građevinskog materijala kao i
ostalih potrepština na relaciji Zagorje-Zagreb. Neposredno nakon rata, kada rizik od razaranja nestaje, 1946. godine gradi dvokatnicu u Kustošiji, Graničnoj ulici, do tvornice TOZ.
Početkom 60-tih godina prošlog stoljeća povoljno kupuje od takozvanih "Bugara" cca 6000 m2 zemljišta u današnjoj Medarskoj ulici gdje započinje proizvodnju živog i gašenog vapna te građevinskih blokova
(kvadri). Skoro svi vlasnici obiteljskih kuća u Kustošiji, Donjem i Gornjem Vrapču, Susedgradu, Rudešu i
široj zoni zapadnog dijela grada koji su gradili u to vrijeme koristili su materijale i usluge tada već starog Kroflina. Zvanično se 1964.godine otvara prodavaonica građevinskog materijala (vidi www.zapad.hr)
U poslijednjih 20-tak godina svog života Stjepan Kroflin sagradio je novu dvoetažnu obiteljsku kuću u
centru Kustošije (ul.Zrinskoga), vikendicu s dva stana u Crikvenici, dvije kuće za odmor u Hrvatskom zagorju na vlastitim zemljištima koje je kupio još prije 2.svjetskog rata (Poslovna deviza mu je bila: "Ne prodavaj zemlju ako nisi gladan kruha"), dvije kuće u zaleđu Crikvenice za
prodaju na tržištu.
U blizini svoje prodavaonice građevinskog materijala kupuje cca 3500 m2 oranica i pola ustupa po kupovnoj cijeni, u znak pažnje, novopridošlim članovima svoje familije.
Pri kraju života vodio nadzor na izgradnji trokatnice u Kozarčevoj ulici u Zagrebu.
Zauvijek zaspao,uslišila mu se želja, 5.07.1984. godine ostavši živjeti s nama.
Cilj
Sinergijsko povezivanje s eminentnim poslovnim subjektima, uključujući i fizička lica u kreiranju novostvorenih vrijednosti u poslovanju nekretninama.
|
